Vlasnici dizelskih automobila sve se više pitaju: može li biodizel zaista “spasiti” motor s unutarnjim sagorijevanjem nakon 2035. godine? Prije nego što se previše nadamo (ili paničarimo zbog promjene automobila), vrijedi razumjeti šta evropski propisi zaista kažu.
Biogoriva i e-goriva mogu smanjiti utjecaj trenutnih motora na okoliš, ali to ne znači da će novi dizelski motori imati lak život. Razlikovanje između onoga što možete učiniti s automobilom koji posjedujete danas i onoga što će biti dozvoljeno registrirati sutra ključno je za izbjegavanje lažnih nada o budućnosti dizela.
Kako se biodizel uklapa u okvir evropskih propisa za 2035. godinu?
Da bismo razumjeli budućnost biodizela i automobila nakon 2035. godine, moramo početi s evropskim standardima CO₂. Prema Evropskoj komisiji, cilj za vozni park za nove automobile između 2025. i 2029. godine postavljen je na 93,6 g CO₂/km, a pada na 49,5 g CO₂/km između 2030. i 2034. godine. Od 2035. godine, cilj odgovara 0 g CO₂/km, što je smanjenje od 100% u odnosu na nivoe iz 2021. godine. Ove vrijednosti, objavljene na službenoj stranici Komisije o automobilima i kombijima i standardima CO₂, znače da će samo vozila koja se smatraju vozilima s nultom emisijom iz auspuha moći doprinijeti ispunjavanju cilja za vozni park.
Ključna stvar je da se evropska uredba o emisijama CO₂ za automobile i laka komercijalna vozila fokusira na emisije iz auspuha, a ne na životni ciklus goriva. Dizelski automobil koji koristi biodizel ili HVO može smanjiti ukupne emisije u poređenju s fosilnim dizelom, ali i dalje emituje CO₂ na auspuhu i stoga ne spada u kategoriju “0 g/km”.
