Prije mnogo godina Sergio Marchionne je govorio o potrebi da proizvođači stvore saveze koji će na kraju dovesti do rađanja 6 globalnih automobilskih super grupa. Nismo još stigli do te tačke, takođe zato što je Kina intervenisala i postala globalni igrač, ali jedva da prođe nedelja a da se ne razgovara o nekoj vrsti spajanja.
Posljednji po hronološkom redu je onaj koji uključuje Dongfeng i Changan, kineske proizvođače automobila čiji bi sindikat mogao dovesti do najveće kineske automobilske grupe.
Šta se desilo
Vijest nije zasnovana na izjavama predstavnika dva proizvođača, već na objavljivanju dva gotovo identična saopštenja za javnost Dongfeng Motor Group Company Limited i Changan Automobile. Svojevrsni copy/paste u kojem čitamo o želji proizvođača da restrukturiraju svoje organizacione šeme, dotičući se i vlasništva, a da se ne diraju državni udjeli.
Dongfeng je zapravo direktno pod kontrolom Pekinga preko Komisije za nadzor i upravljanje državnom imovinom Državnog vijeća (SASAC), preko koje kineska vlada upravlja brojnim kompanijama. Changan je, s druge strane, u vlasništvu multinacionalne kompanije CSGC, koja je specijalizovana za automobile, municiju i elektroniku CSGC.
Najbolji videozapisi:
Komunikacija koja izgleda gotovo koordinirana odozgo i koja je izazvala široke spekulacije, posebno o mogućem spajanju na horizontu. Da je to slučaj, nova grupacija nastala iz sindikata Dongfeng i Changan mogla bi dostići približno 4,5 miliona prodatih jedinica, postavši prva kineska automobilska grupa, nadmašivši BYD, sa 4,27 prodanih jedinica 2024.
Ostaje da se razume zašto je napravljen ovaj mogući izbor. Prema nekoliko analitičara, spajanje Dongfenga i Changana u skladu je sa nedavnim naporima SASAC-a da pojednostavi državna preduzeća smanjenjem interne konkurencije i težnjom ka sve većoj specijalizaciji u različitim sektorima. Auto uključen. Svakako da bi spajanje predstavljalo važan korak ka optimizaciji, ne bez poteškoća, kao što je preklapanje nekih proizvoda i rekonverzija investicija.
Zbog toga neke glasine ne govore o spajanju, već o savezu, poput onog između Renaulta i Nissana (čak i ako se više ne čini tako čvrstim, pogotovo nakon sve vjerovatnijeg neuspjeha sporazuma sa Hondom). Na taj način bi dvije kineske kompanije razmjenjivale dionice, sklapajući strateške sporazume o istraživanju i razvoju, dobavljačima i međunarodnoj ekspanziji, a da svaka zadrži svoju nezavisnost.
